Vijesti/Aktualno

Prijedlog Ustavnom sudu RH

Details: Published: Wednesday, 14 June 2017 09:09

Udruga „Splitski potrošač“ je dana 13. lipnja o.g. Ustavnom sudu RH uputila prijedlog zahtjeva za pokretanje postupka za ocjenu sukladnosti Uredbe o gospodarenju komunalnim otpadom s Ustavom i Zakonom o održivom gospodarenju otpadom i drugim zakonima, a posebno radi cjenika javne usluge koja, pored cijene pražnjenja posude prema broju preuzimanja obuhvaća:

- Troškove rada reciklažnog dvorišta

- Cijena minimalne javne usluge – čitaj: mjesečni paušal, i

- Cijena ugovorene kazne za postupke korisnika usluga.

suprotno odredbi Zakona o održivom gospodarenju otpadom.

Tekst prijedloga:

Udruga za zaštitu prava potrošača “Splitski potrošač“

Split, Ljudevita Posavskog 14

MB: 04276256

E-pošta: This email address is being protected from spambots. You need JavaScript enabled to view it.

Telefon/Fax: +385 21 355057

USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Zagreb

Na temelju članka 38. stavak 1. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske (pročišćeni tekst zakona NN br, 99/99, 29/02, 49/02) podnosimo:

P r i j e d l o g

za pokretanje postupka za ocjenu suglasnosti s Ustavom i zakonom Uredbe o gospodarenju komunalnim otpadom (NN br. 50/17) u cijelosti, a posebno odredbe:

Članak 4.

(1) Osim odredbi propisanim člankom 30. stavkom 7. Zakona, Odluka mora sadržati i slijedeće:

.....

7. odredbe o cijeni obvezne minimalne javne usluge

8. način određivanja udjela određenog korisnika za slučaj kad su korisici javne usluge kućanstva i koriste zajednički spremnik, a nije postignut sporazum o njihovim udjelima

9. način određivanja udjela korisnika javne usluge u slučaju kad su korisnici javne usluge kućanstva i pravne osobe ili fizičke osobe – obrtnici i koriste zajednički spremnik, a nije postignut sporazum o njihovim udjelima

(4) Kriterij za određivanje udjela korisika usluga iz stavka 1. točke 8. ovog članka je omjer broja fizičkih osoba u kućanstvu korisnika usluga i ukupnog broja fizičkih osoba na obračunskom mjestu.

(5) Odredbe o ugovorenoj kazni sadrže popis postupaka čijim izvršenjem korisnik usluge postupa protivno Ugovoru, s pripadajućom cijenom i načinom utvrđivanja nužnih činjenica za obračun ugovorne kazne. Iznos ugovorne kazne određen za pojedino postupanje mora biti razmjeran troškovima uklanjanja posljedica takvog postupanja.

(6) Standardne veličine i druga bitna svojstva spremnika za sakupljanje otpada mora se odrediti na način da spremnik bude primjenjen potrebi pojedinog korisnika usluge.

Članak 7. Uredbe

Točka 5. Zajedno s ostalim zajedno s ostalim korisnicima usluge na istom obračunskom mjestu odgovarati za obveze nastale zajedničkim korištenjem spremnika sukladno Zakonu, ovoj Uredbi i Odluci

Članak 18. Uredbe:

Stavak (1) U cijenu javne usluge su uključeni, osim troškova propisanih člankom 33. stavkom 4. Zakona, i sljedeći troškovi:

1. nastali radom reciklažnog dvorišta i mobilnog reciklažnog dvorišta zaprimanjem bez naknade otpada nastalog u kućanstvu na području jedinice lokalne samouprave za koje je uspostavljeno reciklažno dvorište

2. prijevoza i obrade glomaznog otpada koji se prikuplja u okviru javne usluge sukladno članku 11. stavku 1. ove Uredbe

3. vođenje propisanih evidencija i izvješćivanja u vezi s javnom uslugom.

Članak 20. Uredbe

(1)

(2) Struktura cijene javne sluge čini cijena javne usluge za količinu predanog miješovitog komunalnog otpada, cijena obvezne minimalne javne usluge i cijene ugovorene kazne.

i to s odredbama;

- članka 3., 5., i 49. Ustava Republike Hrvatske (NN, br. 85/2010 – pročišćeni tekst),

- članka 6., 28., 29., 30., 33., 35., i 169. Zakona o održivom gospodarenju otpadom (NN 95/13),

- članak 350. Zakona o obveznim odnosima (Urednički pročišćeni tekst „NN“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15)

- članka 24.,32., 33., i 35. Zakona o zaštiti potrošača (NN, 41/14 i 110/15).

I. Ustavne odredbe mjerodavne za ocjenu Uredbe o komunalnom otpadu (u daljnjem tekstu: Uredba) jesu:

Članak 3. - «Sloboda, jednakost, nacionalna ravnopravnost i ravnopravnost spolova, mirotvorstvo, socijalna pravda, poštivanje prava čovjeka, nepovredivost vlasništva, očuvanje prirode i čovjekova okoliša, vladavina prava i demokratski višestranački sustav najviše su vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava.»

Članak 5. - «U Republici Hrvatskoj zakoni moraju biti u suglasnosti s Ustavom, a ostali propisi i s Ustavom i sa zakonom.

Svatko je dužan držati se Ustava i prava i poštivati pravni poredak Republike Hrvatske.»

Članak 49. - «Poduzetnička i tržišna sloboda temelj su gospodarskog ustroja Republike Hrvatske.

Država osigurava svim poduzetnicima jednak pravni položaj na tržištu. Zabranjena je zlouporaba monopolskog položaja određenog zakonom.

Država potiče gospodarski napredak i socijalno blagostanje građana i brine se za gospodarski razvitak svih svojih krajeva.

Prava stečena ulaganjem kapitala ne mogu se umanjiti zakonom niti drugim pravnim aktom.

Inozemnom ulagaču jamči se slobodno iznošenje dobiti i uloženog kapitala.»

II. Odredbe Zakona o održivom gospodarenju otpadom (NN 95/13)

Članak 6 Zakona:

(1) Gospodarenje otpadom temelji se na uvažavanju načela zaštite okoliša propisanih zakonom kojim se uređuje zaštita okoliša i pravnom stečevinom Europske unije, načelima međunarodnog prava zaštite okoliša te znanstvenih spoznaja, najbolje svjetske prakse i pravila struke, a osobito na sljedećim načelima:

1. »načelo onečišćivač plaća« – proizvođač otpada, prethodni posjednik otpada, odnosno posjednik otpada snosi troškove mjera gospodarenja otpadom, te je financijski odgovoran za provedbu sanacijskih mjera zbog štete koju je prouzročio ili bi je mogao prouzročiti otpad;

2. ....

Članak 28. Zakona:

(1) Jedinica lokalne samouprave dužna je na svom području osigurati:

1. javnu uslugu prikupljanja miješanog komunalnog otpada, i biorazgradivog komunalnog otpada,

2. odvojeno prikupljanje otpadnog papira, metala, stakla, plastike i tekstila te krupnog (glomaznog) komunalnog otpada,

3. sprječavanje odbacivanja otpada na način suprotan ovom Zakonu te uklanjanje tako odbačenog otpada,

4. provedbu Plana,

5. donošenje i provedbu plana gospodarenja otpadom jedinice lokalne samouprave, odnosno Grada Zagreba,

6. provođenje izobrazno-informativne aktivnosti na svom području i

7. mogućnost provedbe akcija prikupljanja otpada.

(2) Više jedinica lokalne samouprave mogu sporazumno osigurati zajedničko ispunjenje jedne ili više obveza iz stavka 1. ovoga članka.

(3) Jedinica lokalne samouprave dužna je sudjelovati u sustavima sakupljanja posebnih kategorija otpada sukladno propisu kojim se uređuje gospodarenje posebnom kategorijom otpada.

(4) Jedinica lokalne samouprave dužna je osigurati provedbu obveze iz stavka 1. ovoga članka na kvalitetan, postojan i ekonomski učinkovit način u skladu s načelima održivog razvoja, zaštite okoliša i gospodarenja otpadom osiguravajući pri tom javnost rada.

Članak 29. Zakona:

(1) Poticajna naknada za smanjenje količine miješanog komunalnog otpada je mjera kojom se potiče jedinica lokalne samouprave da, u okviru svojih ovlasti, provede mjere radi smanjenja količine miješanog komunalnog otpada koji nastaje na području te jedinice lokalne samouprave.

(2) Jedinica lokalne samouprave je obveznik plaćanja naknade iz stavka 1. ovoga članka.

(3) Fond po službenoj dužnosti donosi rješenje o obvezi plaćanja naknade iz stavka 1. ovoga članka.

(4) Obveza plaćanja naknade iz stavka 1. ovoga članka nastaje temeljem izvršnog rješenja Fonda.

(5) Osnovica za obračun naknade iz stavka 1. ovoga članka je masa prikupljenog miješanog komunalnog otpada koja je iznad propisane granične količine miješanog komunalnog otpada.

(6) Granična količina miješanog komunalnog otpada iz stavka 5. ovoga članka je dozvoljena količina miješanog komunalnog otpada po ekvivalent stanovniku u određenom razdoblju utvrđena uredbom Vlade iz stavka 10. ovoga članka.

(7) Naknada iz stavka 1. ovoga članka uplaćuje se u korist Fonda radi sufinanciranja odvojenog sakupljanja otpada.

(8) Protiv rješenja iz stavka 3. ovoga članka može se izjaviti žalba Ministarstvu.

(9) Na naplatu dospjelih nenaplaćenih iznosa naknade iz stavka 1. ovoga članka zajedno s pripadajućom kamatom sukladno zakonu kojim se uređuju obvezni odnosi, na odgovarajući način primjenjuju se odredbe zakona kojim se uređuje Fond.

(10) Način gospodarenja komunalnim otpadom u vezi obveza propisanih člankom 28. i ovim člankom, granične količina miješanog komunalnog otpada za određena razdoblja i način obračuna poticajne naknade za smanjenje količine miješanog komunalnog otpada propisuje Vlada uredbom.

(11) Popis vrsta predmeta i tvari koji se smatraju krupnim (glomaznim) komunalnim otpadom propisuje ministar naputkom.

Članak 30. Zakona:

(1) Javna usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada podrazumijeva prikupljanje tog otpada na određenom području pružanja usluge putem spremnika od pojedinih korisnika i prijevoz tog otpada do ovlaštene osobe za obradu tog otpada.

(2) Javna usluga prikupljanja miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog komunalnog otpada smatra se uslugom od općeg interesa.

(3) Područje pružanja javne usluge iz stavka 1. ovoga članka je područje jedinice lokalne samouprave. Predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave može odlukom iz stavka 7. ovoga članka odrediti područje pružanja te usluge na razini mjesne samouprave sukladno zakonu kojim se uređuje lokalna i područna (regionalna) samouprava.

(4) Javnu uslugu iz stavka 1. ovoga članka pruža davatelj javne usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada, odnosno davatelj javne usluge prikupljanja biorazgradivog komunalnog otpada (u daljnjem tekstu: davatelj usluge).

(5) Korisnik usluge iz stavka 1. ovoga članka na području pružanja javne usluge je vlasnik nekretnine, odnosno vlasnik posebnog dijela nekretnine i korisnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine kada je vlasnik nekretnine, odnosno posebnog dijela nekretnine obvezu plaćanja ugovorom prenio na tog korisnika i o tome obavijestio davatelja usluge. Više korisnika mogu na zahtjev, sukladno međusobnom sporazumu, zajednički nastupati prema davatelju usluge iz stavka 3. ovoga članka.

(6) Korisnik usluge iz stavka 4. ovoga članka dužan je:

1. koristiti javne usluge iz stavka 1. ovoga članka na način sukladan ovom Zakonu i propisnima donesenim na temelju ovoga Zakona, te općim aktima koje jedinica lokalne samouprave donese na temelju ovoga Zakona.

2. predavati problematični otpad odvojeno od miješanog komunalnog otpada i biorazgradivog otpada,

3. snositi troškove gospodarenja komunalnim otpadom razmjerno količini otpada kojeg je predao davatelju usluge.

(7) Predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave donosi odluku o načinu pružanja javnih usluga iz stavka 1. ovoga članka koja sadrži:

1. kriterij obračuna količine otpada,

2. standardne veličine i druga bitna svojstva spremnika za sakupljanje otpada,

3. najmanju učestalost odvoza otpada prema područjima,

4. obračunska razdoblja kroz kalendarsku godinu,

5. područje pružanja javne usluge iz stavka 1. ovoga članka.

6. odredbe propisane uredbom iz članka 29. stavka 10. ovoga Zakona.

7. opće uvjete ugovora s korisnicima.

(8) Po donošenju odluke iz stavka 7. ovoga članka predstavničko tijelo jedinice lokalne samouprave dužno je istu bez odlaganja dostaviti Ministarstvu i objaviti u službenom glasilu i na mrežnim stranicama jedinice lokalne samouprave.

(9) Iznos jedinične naknade za litru, odnosno kilogram otpada, ako se radi o slučaju propisanom člankom 31. stavkom 2. ovoga Zakona utvrđuje odlukom davatelj usluge po ishođenoj suglasnosti izvršnog tijela jedinice lokalne samouprave.

Članak 33. Zakona:

(1) Davatelj usluge dužan je obračunati cijenu javne usluge iz članka 30. stavka 1. ovoga Zakona na način kojim se osigurava primjena načela »onečišćivač plaća«, ekonomski održivo poslovanje te sigurnost, redovitost i kvalitetu pružanja te usluge sukladno odredbama ovoga Zakona, uredbe iz članka 29. stavka 10. ovoga Zakona i odluke iz članka 30. stavka 7. ovoga Zakona.

(2) Davatelj usluge dužan je korisniku usluge obračunavati cijenu javne usluge iz članka 30. stavka 1. ovoga Zakona razmjerno količini predanog otpada u obračunskom razdoblju, pri čemu je kriterij količine otpada u obračunskom razdoblju masa predanog otpada ili volumen spremnika otpada i broj pražnjenja spremnika sukladno odluci iz članka 30. stavka 7. ovoga Zakona.

(3) Davatelj usluge dužan je voditi evidenciju o preuzetoj količini otpada od pojedinog korisnika usluge u obračunskom razdoblju prema kriteriju količine otpada iz stavka 2. ovoga članka.

(4) Davatelj usluge dužan je u cijenu javne usluge iz članka 30. stavka 1. ovoga Zakona uključiti sljedeće troškove: troškove nabave i održavanja opreme za prikupljanje otpada, troškove prijevoza otpada, troškove obrade otpada i druge troškove propisane uredbom iz članka 29. stavka 10. ovoga Zakona.

(5) Davatelj usluge, sukladno odredbama stavaka 1., 2. i 4. ovoga članka, uredbe iz članka 29. stavka 10. ovoga Zakona i odluke iz članka 30. stavka 7. ovoga Zakona, cjenikom određuje visinu jedinične cijene za masu predanog otpada ili volumen spremnika otpada. Davatelj usluge dužan je cjenik objaviti na svojoj mrežnoj stranici.

(6) Davatelj usluge dužan je prije primjene cjenika, odnosno izmjene cjenika pribaviti suglasnost izvršnog tijela jedinice lokalne samouprave na koju se cjenik odnosi.

(7) Izvršno tijelo jedinice lokalne samouprave dužno se očitovati u roku od 15 dana od dana podnošenja zahtjeva za pribavljanje suglasnosti iz stavka 6. ovoga članka.

(8) Ako se izvršno tijelo jedinice lokalne samouprave ne očituje u roku iz stavka 7. ovoga članka, smatra se da je suglasnost dana.

(9) Suglasnost iz stavka 6. ovoga članka nije upravni akt.

(10) Na javne usluge iz stavka 1. ovoga članka primjenjuju se odredbe o javnim uslugama iz zakona kojim se uređuje zaštita potrošača.

(11) Jedinica lokalne samouprave dužna je u roku od tri dana od dana primjene cjenika iz stavka 5. ovoga članka o tome obavijestiti Državni inspektorat, Agenciju i županijski ured u čijem su djelokrugu poslovi gospodarstva.

(12) Usklađenost cjenika s odredbama ovoga Zakona, uredbe iz članka 29. stavka 10. ovoga Zakona i odluke iz članka 30. stavka 7. ovoga Zakona nadzire Državni inspektorat.

(13) Predstavničko tijelo jedince lokalne samouprave može odlukom odrediti korisniku usluge iz članka 30. stavka 1. ovoga Zakona obvezu plaćanja namjenske naknade u skladu s Programom gradnje građevina za gospodarenje komunalnim otpadom, a koji je sastavni dio Programa gradnje objekata i uređaja komunalne infrastrukture koji se donosi sukladno zakonu kojim se uređuje komunalno gospodarstvo. Program gradnje građevina za gospodarenje komunalnim otpadom i odluka o obvezi plaćanja namjenske naknade dostavlja se Agenciji.

(14) Program gradnje građevina za gospodarenje komunalnim otpadom sadrži osobito:

1. opis poslova s procjenom troškova potrebnih za ostvarenje projekata gradnje građevina za gospodarenje otpadom,

2. iskaz financijskih sredstava po razdobljima potrebnih za ostvarenje programa s naznakom izvora financiranja.

(15) Izvršno tijelo jedinice lokalne samouprave dužno je izvješće o izvršenju Programa iz stavka 14. ovoga članka podnijeti predstavničkom tijelu jedinice lokalne samouprave do 31. ožujka tekuće godine za prethodnu kalendarsku godinu i dostaviti ga Agenciji.

(16) Naknada iz stavka 13. ovoga članka može se odrediti u svrhu financiranja gradnje građevina za gospodarenje komunalnim otpadom i sanacije neusklađenog odlagališta na području te jedinice lokalne samouprave.

(17) Odlukom iz stavka 13. ovoga članka detaljno se propisuje namjena kojoj služi prihod od naknade iz stavka 13. ovoga članka, nadzor nad obračunom i naplatom te naknade, a mogu se detaljno propisati obveznici i izuzeća od plaćanja.

(18) Naknada iz stavka 13. ovoga članka obračunava se putem računa za javnu uslugu iz članka 30. stavka 1. ovoga Zakona te se iskazuje zasebno.

(19) Naknada iz stavka 13. ovoga članka je javno davanje i prihod je proračuna jedinice lokalne samouprave te se može koristiti samo za namjene propisane stavkom 16. ovoga članka.

(20) Način i uvjete obračuna i strukturu cijene javne usluge iz članka 30. stavka 1. ovoga Zakona, način i uvjeti dostave podataka sukladno ovome članku, sadržaj zahtjeva za pribavljanje suglasnosti iz stavka 6. ovoga članka, način izdavanja suglasnosti iz stavka 6. ovoga članka, način i uvjete određivanja i obračuna naknade iz stavka 13. ovoga članka te način izrade izvješća iz članka 32. stavka 5. ovoga Zakona propisuje Vlada uredbom iz članka 29. stavka 10. ovoga Zakona.

Članak 35. Zakona:

1) Jedinica lokalne samouprave izvršava obvezu odvojenog prikupljanja problematičnog otpada, otpadnog papira, metala, stakla, plastike i tekstila te krupnog (glomaznog) komunalnog otpada na način da osigura:

1. funkcioniranje jednog ili više reciklažnih dvorišta, odnosno mobilne jedinice na svom području sukladno stavcima 2., 3. i 4. ovoga članka,

2. postavljanje odgovarajućeg broja i vrsta spremnika za odvojeno sakupljanje problematičnog otpada, otpadnog papira, metala, stakla, plastike i tekstila, koji nisu obuhvaćeni sustavom gospodarenja posebnom kategorijom otpada, na javnoj površini,

3. obavještavanje kućanstava o lokaciji i izmjeni lokacije reciklažnog dvorišta, mobilne jedinice i spremnika za odvojeno sakupljanje problematičnog otpada, otpadnog papira, metala, stakla, plastike i tekstila i

4. uslugu prijevoza krupnog (glomaznog) komunalnog otpada na zahtjev korisnika usluge.

(2) U smislu stavka 1. točke 1. ovoga članka jedinica lokalne samouprave:

1. koja ima 1.500 stanovnika ili manje, a nije osigurala funkcioniranje reciklažnog dvorišta, dužna je osigurati funkcioniranje istog na svojem području posredstvom mobilne jedinice koja se u smislu ovoga Zakona smatra reciklažnim dvorištem,

2. koja ima više od 1.500 stanovnika dužna je osigurati funkcioniranje najmanje jednog reciklažnog dvorišta i još po jedno na svakih idućih 25.000 stanovnika na svojem području,

3. koja ima više od 100.000 stanovnika dužna je osigurati funkcioniranje najmanje četiri reciklažna dvorišta i još po jedno na svakih idućih 30.000 stanovnika na svojem području,

4. dužna je u naseljima u kojima se ne nalazi reciklažno dvorište osigurati funkcioniranje istog posredstvom mobilne jedinice koja se u smislu ovoga Zakona smatra reciklažnim dvorištem.

(3) Iznimno od stavka 2. točke 3. ovoga članka, Grad Zagreb dužan je osigurati funkcioniranje barem jednog reciklažnog dvorišta u svakoj gradskoj četvrti.

(4) Jedinica lokalne samouprave dužna je osigurati da prostorni razmještaj reciklažnih dvorišta, odnosno način rada mobilne jedinice omogućava pristupačno korištenje istih svim stanovnicima područja za koje su uspostavljena reciklažna dvorišta, odnosno mobilne jedinice.

(5) Osoba koja upravlja reciklažnim dvorištem otpada dužna je:

1. zaprimati bez naknade i voditi evidenciju o zaprimljenom sljedećem komunalnom otpadu nastalom u kućanstvu na odgovarajućem području jedinice lokalne samouprave za koje je uspostavljeno to reciklažno dvorište: problematični otpad, otpadni papir, drvo, metal, staklo, plastiku, tekstil i krupni (glomazni) otpad,

2. odvojeno skladištiti otpad u odgovarajućim spremnicima,

3. predati otpad osobi ovlaštenoj za gospodarenje tom vrstom otpada,

4. sudjelovati u sustavima gospodarenja posebnom kategorijom otpada na način propisan propisom kojim se uređuje gospodarenje posebnom kategorijom otpada.

(6) Osoba koja upravlja reciklažnim dvorištem utvrđuje, u suradnji s tijelima jedinice lokalne samouprave, pravo korištenja usluga reciklažnog dvorišta bez naknade u smislu odredbe stavka 5. točke 1. ovoga članka.

(7) Osoba koja upravlja reciklažnim dvorištem dužna je zatražiti na uvid osobni identifikacijski dokument od osobe koja predaje otpad radi ostvarenja prava iz stavka 5. točke 1. ovoga članka.

(8) Osoba koja upravlja reciklažnim dvorištem može zaprimati i otpad koji nije nastao na odgovarajućem području jedinice lokalne samouprave za koje je uspostavljeno to reciklažno dvorište kao i otpad koji nije nastao u kućanstvu. Osoba koja predaje otpad snosi sve troškove gospodarenja tim otpadom.

(9) Zabranjeno je krupni (glomazni) otpad odbacivati i sakupljati na javnoj površini, osim putem spremnika.

(10) Obavljanje poslova reciklažnog dvorišta i prijevoza krupnog (glomaznog) komunalnog otpada na zahtjev korisnika usluge dužan je osigurati davatelj usluge prikupljanja miješanog komunalnog otpada.

(11) Troškovi gospodarenja otpadom koji nastaju provedbom stavka 8. ovoga članka ne smatraju se opravdanim troškovima održavanja i rada reciklažnog dvorišta.

(12) Uvjete prostornog razmještaja reciklažnih dvorišta u svrhu ispunjavanja kriterija pristupačnog korištenja reciklažnog dvorišta, način rada mobilne jedinice, način provedbe obveze iz stavka 5. ovoga članka, način izvješćivanja i obračuna opravdanih troškova održavanja i rada reciklažnog dvorišta i mobilne jedinice propisuje Vlada uredbom iz članka 29. stavka 10. ovoga Zakona.

Članak 169. Zakona:

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 100.000,00 do 300.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj jedinica lokalne samouprave koja:

6. ne obračunava troškove za obavljanje javne usluge prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada, sukladno načelu »onečišćivač plaća«, razmjerno količini predanog otpada i broju pražnjenja spremnika u obračunskom razdoblju (članak 33. stavci 1. i 2.),

III. Zakon o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11)

Odredbom članka 350. Zakona o obveznim odnosima je regulirano:

(1) Vjerovnik i dužnik mogu ugovoriti da će dužnik platiti vjerovniku određeni novčani iznos ili pribaviti neku drugu materijalnu korist ako ne ispuni svoju obvezu ili ako zakasni s njezinim ispunjenjem ili ako je neuredno ispuni.

(2) Ako što drugo ne proizlazi iz ugovora, smatra se da je kazna ugovorena za slučaj da dužnik kasni s ispunjenjem.

(3) Ugovorna kazna ne može biti ugovorena za novčane obveze.

IV. Zakon o zaštiti potrošača (NN 41/12 i 110/15)

Odredbom članka 24. stavka 1. točke 11. Zakona o zaštiti potrošača (»Narodne novine«, broj 41/14. i 110/15.), propisano je da je prikupljanje miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada javna usluga za pružanje koje se prema odredbi stavka 2. tog članka Zakona ispostavlja račun koji mora primjenjivati obračun i cijene utvrđene posebnim propisima. Navedeni Zakon odredbom članka 32. stavka 4. podstavka 1. pod nedopuštenom poslovnom praksom posebno smatra zavaravajuću poslovnu praksu kako je propisano u člancima 33. do 35. tog Zakona.

V. Obrazloženje:

Točka 7. stavka (1) članka 4. Uredbe

Obvezna minimalna cijena javne usluge predstavlja uvođenje ili zadržavanje paušala - stalne mjesečne naknade bez ovlaštenja iz Zakona - naplata bez rada.

Nadalje, ovom odredbom je ostavljeno jedinicama lokalne samouprave i davateljima javne usluge na raspolaganju da odlučuju koji će dio cijene biti cijena obvezne minimalne javne usluge – čitaj paušal, a može biti ≥ 50, 75 ili više %.

„Cijena obvezne minimalne javne usluge suprotna je odredbi članka 33. Zakona.

Točka 8. stavka (1) članka 4. Uredbe definira obvezu utvrđivanja načina određivanja udjela određenog korisnika za slučaj kad su korisici javne usluge kućanstva i koriste zajednički spremnik, a nije postignut sporazum o njihovim udjelima. Međutim, odredbom stavka (5) članka 30. Zakona je određeno da „više korisnika mogu na zahtijev, sukladno međusobnom sporazumu, zajednički nastupiti prema davatelju usluga ....“, ali ne moraju. Drugim riječima Uredba polazi od administrativne naredbe: „ukoliko se ne sporazumite „mi ćemo vam odrediti: i kriterije, obračun i način plaćanja“.

Uredba ne daje druge mogućnost da suvlasnici stambenih zgrada „mogu na zahtijev“ sukladno međusobnom sporazumu, zajednički nastupiti prema davatelju usluga na način da odlažu otpad koristeći od davatelja javne komunalne usluge kupljene kesice čija je cijena (kesice) iznos pretpostavljene vrijednosti usluge.

Pored toga, Uredba ne uvažava potrebu građana koji žive u gusto naseljenim mjestima, posebice na području užih središta gradova, a koji zbog gustoće stambenih zgrada nemaju mogućnost korištenja adekvatnih posuda, osim plastičnih vrećica, i kojima bi bilo prihvatljivo da im se usluga obračunava prema broju isporučenih vrećica. Već danas imamo primjera gdje gradovi osiguravaju podzemne zajedničke spremnike (Pula, Pag, Cres, Mali Lošinj, Rijeka Samobor i drugi), i koji se otvaraju putem magnetskih /digitalnih kartica. Dakle, postoji mogućnost očitavanja broja isporučene količini.

Određivanje iznosa usluga prema broju članova kućanstva prema imaginarnom broju svih stanovnika mjesta (i njegovih gostiju) suprotno je kriteriju količine proizvedenog otpada.

Primjenom ove točke valja očekivati iste račune iz mjeseca u mjesec, i da će korisnici usluga plaćati i onda kada zbog odlaska na godišnji odmor, ljetovanje, ...... ne koriste usluge odvoza komunalnog otpada.

Odredba kako je definirana apsolutno je ne stimulativna za selektiranje otpada, a što znači da će većina korisnika kojima je namijenjeno zajedničko korištenje spremnika u miješani komunalni otpad bacati potencijalno koristan i miješani otpad – kao i do sada.

Odredba stavka (6) ovog članka 4. Uredbe utvrđuje „da spremnik bude primjeren potrebi pojednog korisnika usluge“ omogućava da lokalna samouprava i davatelji usluga to definiraju svojim provedbenim propisima.

Na način kako je Uredba „riješila“ način odlaganja i obračun udjela samo je još jedna od načina poticanja loših međuljudskim odnosa kao u primjeru plaćanja zajedničke potrošnje električne energije u stambeno-poslovnoj zgradi, raspodjela potrošnje vodnih usluga u stambenoj zgradi. Ako se Vlada RH odlučila na način utvrđivanja udjela kako je definirano točkom 8. stavka 1. članka 4. Uredbe, valja pitati gospodu kako će se udjeli obračunavati u vrijeme kada se stan ne koristi, ili kada član kućanstva zbog odlaska na školovanje, liječenje, putovanje ..... privremeno ne stanuje na mjestu obračuna usluge. I na kraju, tko će mijenjati podatke o udjelima: dali stambena zgrada (koja nije i pravna ni fizička osoba) ili će svaki vlasnik stana dojavljivati davatelju usluga broj članova kućanstva u mjesecu obračuna.......

Ne treba zanemariti ni nedostatak za način obračuna kada se radi o stambeno-poslovnoj zgradi. Hoće li se za poslovni dio stambeno-poslovne zgrade obračunavati usluga po broju radnika u poslovnom dijelu nekretnine, ili po površini poslovnog dijela nekretnine.

Isto obrazloženje vrijedi za spornu odredbu točke 9. stavka (1) članka 4. Uredbe.

Međutim, pored navedenog Uredba ne utvrđuje način gospodarenja komunalnog otpada kadu su u pitanju, posebice trgovine na malo. Naime, prema iskustvu trgovaca najčešće se na mjestu prikupljanja odlaže ambalaža – prazne kutije - kojima trgovci zauzima volumen zajedničkog posude na javnoj površini, a usluge odvoza, u pravilu plaćaju građani/potrošači. Predmijevamo da bi Uredba trebala definirati i način odlaganja potencijalno korisne sirovine (papirnata ambalaža, proizvode kojima je rok valjanosti istekao, biološki otpad od voća i povrća i sl.) putem ugovora sa davateljem komunalne usluge odvoza ili putem ugovorenih usluga sa drugim pravnim ili fizičkim osobama (obrt) koji će od trgovaca uz naknadu prikupljati otpad od trgovina, i odvoziti na reciklažna dvorišta.

Stavak (4) članka 4 Uredbe

Kriterij, osim što je ne stimulativan na planu selektiranja potencijalno korisnog otpada utvrđuje, kriterij broja članova kućanstva umjesto korištenje kriterija količine mjereno u volumenu ili masi predanog otpada, suprotan je odredbi članka 33. Zakona.

Stavak (5) članka 4. Uredbe

Obrazloženje za odredbe o ugovrenoj kazni vrijedi obrazloženje točke 10. članka 4.Uredbe.

Pored navedenog, stavak 5. predodređuje da osobe koje zaključuju ugovorni odnos s jedne strane je davatelj javne usluge koji određuje pravila igre, i s druge strane korisnik usluga koji mora prihvaćati uvjete ugovora. Postavlja se retoričko pitanje: što ako, na primjer, korisnik ne želi potpisati ugovor o odgovornosti korisnika usluge iz odredbe točke 5. članka 7. Uredbe.

Točka 5. članka 7. Uredbe

Odredba nerealno obvezuje korisnike usluga zajedničkog spremnika da „zajedno s ostalim korisnicima usluge odgovaraju za obveze u slučaju kada ti korisnici usluge zajednički nastupaju prema davatelju usluge“ Naime, takva obveza ne proizlazi iz Zakona, a da i proizlazi, korisnici korištenja zajedničkog spremnika koji se nalazi na javnoprometnoj površini nemaju instrumente zaštite spremnika niti ovlaštenje za djelovanje na javnoprometnoj površini. Odredba bi bila „prihvatljiva“ uvođenjem „građanskih policija po kvartovima“, ako već to „nije“ nadležnost djelatnika komunalnih redara i drugih ovlaštene službe .......

Stavak (1) članka 18.Uredbe

U cijelosti nema ovlaštenje iz Zakona:

Točka 1. – troškovi koji nastaju radom reciklažnog dvorišta(?) u suprotnosti je s pravom korištenja reciklažnog dvorišta radi isporuke potencijalno korisnog otpada, bez naplate naknade. Postavlja se pitanje: dali se plaća ili ne plaća usluga isporuke otpada u reciklažno dvorište? Iz ove odredbe ispada da se reciklažno dvorište ne plaća (s razlogom – jer je ekonomski interes davatelja usluga reciklažnog dvorišta prikupljanje i prodaja potencijalno korisnog otpada (papir, plastika, staklo, razni metal do uključujući plemeniti metal, zelena masa namijenjena proizvodnji i prodaji humusa .....), a s druge strane ti troškovi se prema ovoj odredbi obračunavaju svima – apsurd.

Točka 2. i 3. predstavljaju troškove za obavljanje redovnih poslove davatelja javne usluge i sastavni je dio opravdanih troškova propisano člankom 33. stavkom 4. Zakona, stoga je ova odredba dva puta naplata iste usluge.

Članak 20. Uredbe:

- stavak (1): predlažemo brisati.

Obrazloženje uz stavak (1) članka 18.Uredbe

- stavak (2): predlažemo brisati riječi iza riječi: komunalnog otpada,: cijena obvezne minimalne javne usluge i cijena ugovorene kazne. Naime, obvezna minimalna javna usluga ne proizlazi iz Zakona, a suprotna je principu „onečišćivač plaća“.

Pored obrazloženja uz odredbu točke: 7. stavka 1. članka 4. Uredbe, ukazujemo na činjenicu da cijena ugovorene kazne ne može činiti strukturu cijene javne usluge. Iznos, ne cijena ugovorene kazne, sastavni je dio ugovora iz stavka (5) članka 4.Uredbe, sukladno odredbi članka 350. Zakona o obveznim odnosima.

Istina, nije baš razvidno hoći li davatelj javne usluge samostalno odlučivati kada je korisnik usluga postupio suprotno ugovoru po principu: „Kadija te tuži kadija ti sudi“, i hoće li korisnik usluga moći osporiti kaznu.

Na kraju,

postupak obračuna troškova za obavljanje javne usluge prikupljanja miješanog i biorazgradivog komunalnog otpada koji obuhvača i troškove koje nisu sukladni odredbom stavka 1. i 2. članka 33. Zakona, (a minimalna cijena javne usluge i ugovorena kazna nije sukladna tom odredbom) je kažnjiv sukladno odredbi točke 6. stavka (1) članka 169. Zakona.

VI. Prijedlog

Zbog svega navedenog predlaže se Ustavnom sudu Republike Hrvatske da odlukom ukine odredbe Uredbe o gospodarenju komunalnim otpadom ( „Narodne novine“ broj 50/17), i to:

- točku 7., 8., i 9., stavka 1.; i stavke 4. i 5., članka 4.,

- točku 5. članka 7.,

- stavak 1. članka 18.,

- stavak 1. članka 20., te

- dio teksta stavak 2. članka 20. na način da se iza riječi: komunalnog otpada, brišu riječi: cijena obvezne minimalne javne usluge i cijena ugovorene kazne.

Pored navedenog, predlažemo privremenu obustavu izvršenja spornih odredbi Uredbe do donošenja konačne odluke Ustavnog suda RH, a zbog moguće nepopravljive štete za sve korisnike javne usluge primjenom spornih odredbi Uredbe.

Prilog:

- Uredba o gospodarenju komunalnim otpadom

U Splitu, 13.06.2017. godine