logotype

Vijesti/Aktualno

PRIOPĆENJE ZA JAVNOST (7)

I nakon više od tri godine, veći broj davatelja javne usluge gospodarenja komunalnim otpadom  i  dalje koriste cjenike javne usluge koje nisu sukladne odredbama Zakona, pa i Uredbe, posebice gradovi:  Buzet, Cres, Crikvenica, Čakovec, Dubrovnik, Hvar, Imotski, Karlovac, Korčula, Makarska, Mali Lošinj, Omiš, Opuzen, Pag, Pazin, Poreč, Pula, Rab, Rijeka, Rovinj, Sisak, Šibenik, Trogir, Varaždin, Velika Gorica, Zadar, i na kraju Zagreb koji se u pogledu primjene Zakona o održivom gospodarenju otpadom ponaša kao „država u državi“.

Izvor podataka: web stranice davatelja javne usluge

 

Prema izvještajima o do sada obavljenim upravnim nadzorima dijela JLS od strane odgovarajućih službi županija i Ministarstva zaštite okoliša, najveći dio odredbi Odluka i cjenika za obračuna obvezne minimalno javne usluge davatelj usluga koji za to nema zakonsko ovlaštenje; protupravno određivanje volumen posude korisniku usluga, te koriste mjerila prema: površini nekretnine, broj članova kućanstva, broj kreveta i sl. - elementi koji nisu proizvođači komunalnog otpada.

 

Uz napomenu da smo moguće neku JLS nenamjerno izostavili, ovim ističemo JLS koje su zadovoljavajuće primjenili zakonske odredbe, i to gradovi: Krk, Opatija, Osijek, Senj i Split, ...... Ove su JLS utvrdili jedinstvenu cijenu po preporuci  nadležnog ministarstva, te prihvatljiv način izračuna prema količini i broja pražnjenja posuda.

 

 Kako smo istakli prijedlogom Ustavnom sudu RH za ocjenu zakonitosti Uredbe, od prije više od tri godine,  vrijeme nas uči da smo:

-       dobili propis (Uredbu) koja je izneredila odredbe Zakona,

-       da je Uredba postala „nad zakon“  budući odredbe Uredbe bez suglasnosti Sabora RH mogu mijenjati odredbe Zakona – apsurd,

-       povećanje cijene usluga za > 100% od prije tri godine, a rezultat je da se planirano smanje otpada nije ostvarilo, da i dalje bacamo sve, i otpad ali i otpad koji to nije, ili ne bi trebao biti, sve na štetu korisnika usluga za > 2 miljarde kuna na godišnjem nivou,

-       da korisnici koji žive u stambenim zgradama plaćaju iste račune iz mjesece u mjesec čiji je stimulativni koeficijent za odvajanje potencijalne sirovine = 0,

-       da osobe koje žive u ruralnom području nerealno plaćaju OMJU - paušal od 90 – 100% ukupnog iznosa računa, iz minornu količinu isporuke otpada.

 

Na kraju, ukoliko je davatelj javne usluge u grupi onih koji vam obračunavaju usluge suprotno Zakonu pokrenite jednostavan postupak – podnesite pisani, može i e-poštom, zahtjev za ocjenu zakonitosti  nadležnoj županiji, i Ministarstvu zaštite okoliša, pozivom na odredbe članka 140.a Zakona o održivom gospodarenju otpadom.

 

Ante Tičić, tajnik Udruge

2020  Splitski potrošač   globbers joomla templates